Novi trend: mladi jedu doručak, ali ironično

Među mladom urbanom populacijom pojavio se trend koji sociolozi već nazivaju definirajućim fenomenom generacije: doručkovanje, ali ironično. Za razliku od svojih roditelja, koji su doručak jeli iskreno i bez zadrške, nova generacija pristupa jutarnjem obroku s ograđivanjem, distancom i, kako sami kažu, „sviješću da sve to zapravo ne znači ništa”.

Kako piše autor ovog teksta, ironično doručkovanje ne razlikuje se izgledom od običnog doručka, ali se bitno razlikuje u stavu. Jaja se, primjerice, i dalje naručuju, ali „sa zdjelicom distance”, uz jasan podtekst da onaj tko ih jede zapravo stoji iznad cijelog koncepta jaja. Kava se pije „s dozom nadmoći nad budnošću”, jer, kako objašnjava jedan poklonik trenda, „piti kavu da bi se probudio je preiskreno, mi je pijemo da bismo ismijali samu ideju jutra”.

„Doručak naših roditelja bio je funkcionalan i to je bilo tužno”, objašnjava dvadesetšestogodišnji predvodnik pokreta, koji je pristao razgovarati samo ako se naglasi da mu ni ovaj intervju „nije stvarno stalo”. „Mi ne jedemo da bismo preživjeli. Mi jedemo da bismo pokazali da smo svjesni apsurda jedenja. Kad zagrizem tost, ja zapravo komentiram tost.”

„Iskreni doručak je za ljude koji još vjeruju u jutro. Mi smo prošli tu fazu. Mi doručkujemo kao gestu, ne kao potrebu — i baš zato smo, paradoksalno, gladniji nego ikad”, izjavila je jedna sudionica trenda, odgurujući tanjur s napola pojedenim, potpuno ironičnim omletom.

Ugostitelji su brzo prepoznali priliku. Sve više kafića nudi posebne jelovnike za ironične doručke, u kojima cijene nisu navedene „jer bi to bilo preozbiljno”, a konobari su obučeni da narudžbe primaju s laganim podizanjem obrve. Jedan popularni lokal uveo je jelo pod nazivom „Kajgana, valjda”, koje se poslužuje uz upitnik na tanjuru i koje je, prema vlasniku, njihov najprodavaniji proizvod.

Marketinški stručnjaci oduševljeni su potencijalom. „Ovo je zlatna žila”, objašnjava jedna analitičarka. „Prodajete istu hranu, ali dvostruko skuplje, jer ne prodajete doručak — prodajete stav prema doručku.” Prehrambena industrija već razvija linije proizvoda posebno namijenjene ironičnoj konzumaciji, uključujući žitarice na čijem pakiranju piše „vjerojatno ćeš ovo pojesti, a i ne znaš zašto”.

Nisu, dakako, svi oduševljeni. Nutricionisti upozoravaju da ironično doručkovanje nosi jednake kalorije kao i iskreno, ali „bez ijedne od psiholoških koristi zadovoljstva”. Gastroenterolog iz Rijeke istaknuo je da „želudac ne prepoznaje ironiju” te da „jaja probavljena s prezirom hrane jednako kao i ona probavljena s ljubavlju, samo što se čovjek pritom osjeća gore”.

Sociolozi pak vide dublje značenje. Prema profesorici kulturalnih studija, ironično doručkovanje je „logičan ishod generacije koja se boji da bilo što voli iskreno jer bi je to učinilo ranjivom pred tostom”. Trend se, upozorava, već počeo širiti i na druge obroke, pa se bilježe prvi slučajevi ironičnog ručka i, zabrinjavajuće, ironične večere „koja se jede u devet navečer uz komentar da se zapravo i ne večera”.

Predvodnici pokreta, u međuvremenu, već razmišljaju o sljedećem koraku. „Razmišljamo o tome da počnemo doručkovati iskreno”, priznaje jedan od njih tiho, gledajući oko sebe da ga nitko ne čuje. „Ali to bi sada bilo toliko neočekivano da bi, na kraju, i to bilo — ironično. Zarobljeni smo. I znate što je najgore? Gladni smo. Stvarno, iskreno gladni.”