Sabor raspravljao 14 sati o boji fascikla, odustao jer je pao mrak

Hrvatski sabor u utorak je održao jednu od najdužih rasprava u novijoj parlamentarnoj povijesti, posvetivši punih četrnaest sati pitanju koje boje trebaju biti službeni fascikli u kojima se pohranjuju zapisnici sjednica. Rasprava je, kako piše, okončana bez zaključka, i to zato što je oko 22 sata pao mrak, a nitko se nije mogao dogovoriti tko bi trebao upaliti svjetlo.

Sjednica je započela mirno, uvodnim izlaganjem predlagatelja koji je istaknuo da je „pitanje boje fascikla jedno od temeljnih pitanja funkcioniranja moderne države”. Već nakon dvadesetak minuta, međutim, izbila je žustra polemika kada je oporba zatražila da fascikli budu plavi, obrazlažući to time da je plava „boja povjerenja, mora i neba”, dok je vladajuća većina inzistirala na bež tonu, jer je bež, kako su naveli, „boja ozbiljnosti i uredske suzdržanosti”.

„Fascikl nije samo fascikl. Fascikl je zrcalo društva. A u ovo zrcalo, poštovani zastupnici, ne želim gledati u plavoj boji”, poručio je jedan zastupnik s govornice, nakon čega je zavladao tajac koji je trajao gotovo četiri minute.

Tijekom rasprave zaredale su se replike, stanke, pauze za stanke te tri prekida zbog vrijeđanja. Zastupnica Vesna Košuljak zatražila je stanku od sat vremena kako bi „razmislila o nijansi”, a po povratku je predložila kompromisno rješenje — tirkiznu boju — koje je odbijeno uz obrazloženje da tirkizna „nije ni riba ni meso”.

Nezavisni zastupnik Bože Rubnik pokušao je zaoštriti raspravu prijedlogom da se uopće ukinu fascikli te da se svi dokumenti od sada čuvaju „u sjećanju”, no prijedlog je povučen nakon što je utvrđeno da nitko od zastupnika ne pamti o čemu se toga jutra raspravljalo.

Institut za analizu parlamentarnih boja izračunao je da je tijekom četrnaestosatne rasprave izgovoreno 41.000 riječi, od kojih se točno nijedna nije odnosila na sadržaj fascikala, već isključivo na njihovu vanjštinu. Ravnatelj Instituta, dr. sc. Krešimir Omot, ocijenio je raspravu kao „duboko simboličnu, budući da je prazan fascikl na kraju usvojen jednoglasno, čime je Sabor prvi put u godini postigao potpuni konsenzus”.

Naime, kada je pala noć, a zastupnici su počeli napuštati dvoranu, predsjedavajući je, u želji da spasi sjednicu, predložio kompromis: fascikl bez ikakve boje. Prijedlog je prihvaćen aklamacijom, dijelom zato što je bio razuman, a dijelom zato što ga u mraku nitko nije mogao vidjeti pa se nitko nije mogao ni protiviti.

Ključni argumenti tijekom rasprave svodili su se na sljedeće:

• Plava budi previše emocija
• Bež ne budi baš ništa, što je poželjno
• Zelena je zauzeta od strane jedne stranke
• Bijela se prlja, a i podsjeća na predaju

Predstavnik Ureda za nabavu naknadno je izjavio da problem, zapravo, nikad nije ni postojao, budući da su u skladištu ionako ostali samo sivi fascikli iz 2009. godine, kojih ima „za sljedećih četrdeset godina rasprava”.

Sjednica je zaključena obećanjem da će se rasprava o boji fascikla nastaviti čim se riješi prethodno, još važnije pitanje — koje boje treba biti spajalica kojom se fascikli spajaju. Za tu je temu, kako doznajemo, već rezervirano tri dana zasjedanja.