Nova izložba prikazuje isključivo prazne okvire, kritičari oduševljeni prazninom

U prestižnoj galeriji u središtu grada otvorena je izložba koja je već proglašena najvažnijim likovnim događajem godine, iako na njoj, strogo govoreći, nema nijedne slike. Postav pod nazivom „Ono što nije stiglo” sastoji se od četrdeset i sedam praznih okvira različitih veličina, pažljivo obješenih na bijele zidove, i ničega više.

Kako piše autor ovog teksta, posjetitelji satima stoje pred okvirima, kimaju glavom i tiho komentiraju. Neki plaču. Jedan je gospodin, prema svjedočenju osiguranja, pred najvećim okvirom proveo tri sata, a zatim otišao „potpuno promijenjen, ali odbio reći u što”.

Autor izložbe, konceptualni umjetnik koji nastupa pod pseudonimom Nedovršeni, objasnio je svoju viziju na otvorenju, stojeći pored praznog okvira koji je, kako je istaknuo, „njegovo najosobnije djelo”. „Svaki umjetnik ima sliku koju nikada nije naslikao”, rekao je. „Ja sam odlučio izložiti upravo nju. Sve njih. Jer najhrabrije djelo nije ono koje ste stvorili, nego ono koje se niste usudili ni započeti.”

„Prazan okvir nije prazan. On je pun svega što ste mogli, a niste. To je najiskreniji autoportret koji postoji, jer prikazuje vas onoga dana kad ste odustali”, izjavio je Nedovršeni, dok su mu oči, prema izvještajima, bile pune značenja.

Likovni kritičari su, gotovo jednoglasno, ostali zatečeni dubinom postava. Vodeća kritičarka lista za suvremenu umjetnost napisala je da je „praznina u ovim okvirima gušća od bilo koje boje” te da se „napokon netko usudio ne naslikati ono što svi ostali naslikaju previše”. Sveučilišni profesor estetike izjavio je da izložba „postavlja temeljno pitanje: ako okvir uokviruje prazninu, tko onda uokviruje nas?”, nakon čega je, kažu, morao sjesti.

Galerija je zabilježila rekordan broj posjetitelja, a ulaznice su rasprodane mjesecima unaprijed. Poseban interes izazvao je i katalog izložbe, koji se sastoji od dvjesto praznih stranica i koji su kritičari opisali kao „hrabar nastavak razgovora koji slike nisu ni započele”. Kolekcionari se već otimaju za pojedine okvire, a najskuplji, prazan okvir dimenzija metar sa metar, prodan je za iznos koji galerija odbija otkriti jer je „i cijena zapravo konceptualna”.

Nisu, dakako, svi oduševljeni. Skupina tradicionalnih slikara okupljena oko udruge „Vratite Nam Boje” prosvjedovala je ispred galerije s praznim platnima, tvrdeći da je izložba „uvreda svima koji su se potrudili nešto naslikati”. Ironično, njihov je prosvjed brzo pretvoren u sporednu izložbu, a njihova prazna platna sada vise u susjednoj dvorani pod naslovom „Ljutnja, uokvirena”.

Autor je najavio i nastavak. Sljedeći projekt, otkrio je, bit će još radikalniji — izložba bez okvira, samo čavli na zidu, pod naslovom „Ni to više nisam stigao”. Kritičari već predviđaju da će to biti „njegovo najzrelije razdoblje”.

Na izlazu iz galerije posjetitelji dobivaju mali suvenir: prazan okvir veličine dlana, koji, kako stoji na popratnoj kartici, „mogu ispuniti kod kuće, ali ne bi trebali”. Jedna posjetiteljica, ganuto stežući svoj mali prazni okvir, sažela je čitav doživljaj u jednu rečenicu. „Došla sam vidjeti umjetnost”, rekla je, „a otišla shvativši da su sve moje najbolje ideje također ostale — neuokvirene.”