Nova studija: quinoa noću sanja da postane riža, ali se ne usudi

Skupina istraživača s Odsjeka za psihologiju žitarica utrošila je tri pune godine promatrajući jednu jedinu zdjelu quinoe, i došla do zaključka koji je uzdrmao gastronomsku znanost: quinoa noću sanja da postane riža, ali se, iz razloga koje ni sama ne razumije, na to nikada ne usudi.

Studija je provedena u zamračenoj laboratorijskoj prostoriji u Osijeku, gdje je zdjela quinoe bila izložena blagom svjetlu mjeseca i neprestanom, nježnom promatranju. Znanstvenici su bilježili svaki i najmanji pomak zrna. „U prvih šest mjeseci nije se dogodilo baš ništa”, priznaje voditeljica istraživanja. „A onda smo shvatili da je upravo to — najdirljiviji dio.”

Piše autor da su znakovi quinoinih snova bili suptilni, ali neporecivi. Noću bi se, tvrde istraživači, zrna quinoe blago primaknula jedno drugom, kao da se pokušavaju pretvoriti u nešto glađe, bjelije, jednostavnije — u nešto što svi vole i nitko ne preispituje. U rižu. No čim bi svanulo, quinoa bi se povukla natrag u svoju hrapavu, ponosnu, pomalo usamljenu formu.

„Quinoa zna što je riža. Quinoa poštuje rižu. Ali quinoa se boji da bi, postavši riža, izgubila ono jedino po čemu je posebna — a to je što nikoga ne ostavlja ravnodušnim, uključujući i samu sebe”, zaključila je voditeljica studije, tiho.

Tim je razvio i skalu emocionalne spremnosti quinoe, mjereći koliko je zdjela blizu odluke da se transformira. Rezultati su bili dosljedno obeshrabrujući. Quinoa bi svake noći dosegla otprilike osamdeset posto odlučnosti, a onda bi, kako to znanstvenici opisuju, „u posljednji čas odustala i zrnca bi se opet ukočila od nesigurnosti”.

Psiholozi žitarica ističu da ovakvo ponašanje nije neuobičajeno. Prema njihovim ranijim istraživanjima:

• Heljda sanja da postane palenta, ali smatra da nije dovoljno topla
• Proso ne sanja ništa, jer je proso, kako kažu, „u miru sa sobom”
• Riža, s druge strane, sanja da postane quinoa, čime je krug tragično zatvoren

Upravo je taj posljednji nalaz, tvrde, najbolniji. Dok quinoa noćima žudi da postane riža, riža u susjednoj zdjeli jednako tako žudi da postane quinoa. „Da barem znaju jedna za drugu”, uzdahnula je jedna od suradnica. „Ali zdjele stoje na različitim policama, i tako to ostaje.”

Kritičari iz redova prehrambene industrije odbacili su studiju kao „emocionalno preosjetljivu i nutricionistički neodgovornu”. Jedan proizvođač riže izjavio je da „žitarice nemaju snove, one imaju rok trajanja”. Istraživači su na to mirno odgovorili da je upravo takav stav razlog zašto quinoa i dalje šuti o svojim težnjama.

Studija se zaključuje pozivom na razumijevanje. Znanstvenici mole građane da, kada sljedeći put budu kuhali quinou, to učine s malo više nježnosti i bez pretjeranog komentiranja njezine teksture. „Ne tražimo od vas da je volite kao rižu”, stoji u zaključku. „Tražimo samo da shvatite da ona, negdje duboko u svojoj zdjeli, i sama to priželjkuje — pa se ustručava. A to zaslužuje poštovanje.” Tim sada planira sljedeću studiju: trogodišnje promatranje zdjele leće koja, prema prvim naznakama, „ne sanja ništa, ali je zato izuzetno ljuta”.