Fizičari izmjerili težinu tišine koja nastane nakon što netko kaže „pa dobro”

Nakon višegodišnjih napora, tim fizičara Instituta za mjerenje neizrečenog uspio je izmjeriti nešto što se dugo smatralo nemjerljivim: težinu tišine koja nastane nakon što netko za stolom kaže „pa dobro”. Rezultat je, prema njihovim riječima, „iznenađujuće težak, i emocionalno neodrživ”.

Riječ je o onoj specifičnoj tišini koja se spusti nad prostoriju kada netko, obično nakon duge rasprave, izgovori „pa dobro” tonom koji jasno poručuje da ništa nije dobro. Ta tišina, dugo neuhvatljiva instrumentima, sada je napokon izvagana pomoću posebno konstruirane vage osjetljive na napetost u zraku.

Piše autor da je mjerenje zahtijevalo iznimnu preciznost. Znanstvenici su okupili prosječnu hrvatsku obitelj za nedjeljnim ručkom, potaknuli blagu raspravu oko toga tko je kriv za nešto nevažno, i pričekali da najstariji član obitelji izgovori sudbonosno „pa dobro”. U tom trenutku, tišina koja je uslijedila zabilježena je kao teška točno 6,3 kilograma — otprilike koliko i cijela obiteljska večera, uključujući juhu, glavno jelo i kolač koji nitko više nije htio.

„Tišina nakon ,pa dobro’ nije odsutnost zvuka. To je prisutnost svega što je netko htio reći, ali je odlučio spakirati i ponijeti sa sobom u grob”, objasnio je voditelj mjerenja, mjereći riječi.

Istraživanje je pokazalo da težina tišine ovisi o kontekstu. „Pa dobro” izgovoreno od strane majke teško je znatno više nego isto izgovoreno od strane susjeda. „Pa dobro” izgovoreno uz istovremeno odlaganje pribora za jelo dostiže rekordne vrijednosti i, prema mjerenjima, može privremeno usporiti protok vremena u prostoriji za nekoliko sekundi.

Fizičari su sastavili i preliminarnu ljestvicu težine srodnih izraza:

• „Kako hoćeš” — 4,1 kilograma, uz blagi miris rezignacije
• „Nema veze” — 5,7 kilograma, raste ako se ponovi
• „Pa dobro” — 6,3 kilograma, standardna referentna vrijednost
• „Radi kako znaš” — 9,2 kilograma, ne preporučuje se mjeriti bez zaštitne opreme

Znanstvena zajednica dočekala je rezultate s podijeljenim osjećajima. Jedni slave otkriće kao proboj u fizici emocija. Drugi upozoravaju da bi mjerenje ovako teških tišina moglo biti opasno po zdravlje istraživača, budući da su dvojica suradnika nakon eksperimenta osjetila „neobjašnjivu potrebu da se ispričaju vlastitim roditeljima”.

Institut je posebno istaknuo da se težina tišine ne može smanjiti nikakvom naknadnom šalom. „Pokušali smo”, priznaju. „Jedan asistent je nakon ,pa dobro’ rekao vic. Tišina se nije smanjila. Postala je teža za dodatnih osamsto grama, i sada je u njoj bio i vic.”

Praktične primjene otkrića tek se istražuju. Neki predlažu da bi se teške tišine mogle koristiti kao izvor energije, ako se pronađe način da se uhvate prije nego što ispare. Drugi smatraju da bi ih trebalo jednostavno izbjegavati. Institut sada radi na razvoju uređaja koji bi mogao upozoriti ukućane sekundu prije nego što netko izgovori „pa dobro”, dajući im dragocjeno vrijeme da napuste prostoriju. „Ne možemo spriječiti tišinu”, zaključio je voditelj. „Ali možemo barem pokušati ne biti prisutni kada padne.”