Šahovski velemajstor izgubio od stolice jer je predugo razmišljao o njoj

Na turniru u dvorani mjesnog doma kulture dogodio se rezultat kakav šahovski svijet pamti samo u legendama: velemajstor Dragutin Otvaranje, sedmi na svjetskoj rang-listi, poražen je od obične drvene stolice koja je, prema svim izvještajima, sjedila nasuprot njemu i nije poduzela apsolutno ništa. Sudac je nakon pet sati proglasio predaju velemajstora, koji je, iscrpljen, priznao da „nije uspio pročitati njezin plan”.

Stolica, model klasične blagovaonske izvedbe s blago klimavom stražnjom nogom, ušla je u dvoranu jer je bila jedini slobodni predmet dovoljne visine za stol. Organizatori su je postavili privremeno, no velemajstor Otvaranje, ugledavši prazno mjesto, sjeo je nasuprot i pretpostavio da je riječ o tajanstvenom, nepoznatom protivniku ekstremno pasivnog stila.

„Nikad prije nisam vidio obranu ovako duboku da uopće nije obrana”, izjavio je velemajstor nakon poraza, gledajući stolicu s poštovanjem rezerviranim za rijetke genije.

Prema riznim izvorima, Otvaranje je prvi potez odigrao samouvjereno, no kada stolica nije odgovorila, počeo je sumnjati. „Ako ne pomiče figure, znači da čeka. A ako čeka, znači da nešto zna”, zapisano je da je mrmljao. Idućih sat vremena velemajstor je proračunavao dvadeset poteza unaprijed protiv protivnika koji nije napravio nijedan, upadajući, kako to opisuju svjedoci, „u ponor vlastite pameti”.

Glavni sudac turnira, Milivoj Rošada, potvrdio je da je partija bila potpuno regularna. „Pravila ne kažu da protivnik mora biti živ, niti da mora imati ruke, niti da mora znati što je šah”, objasnio je. „Stolica je poštovala vremensku kontrolu do sekunde i nije napravila nijedan nepravilan potez. Iskreno, uzoran nastup.”

Šahovski analitičari već danima seciraju partiju. Jedan komentator na strucnom portalu napisao je da je stolica „odigrala partiju stoljeća time što je odbila igrati”, te da je njezino odbijanje bilo „toliko čisto da graniči s filozofijom zena”. Drugi je istaknuo da stolica nije napravila nijednu pogrešku, što je više nego što se može reći za većinu ljudskih velemajstora.

Sportski psiholog dr. Milan Teoretski, kojeg smo zatekli kako i dalje objašnjava neki drugi fenomen, ovoga puta je dodao da je Otvaranje postao žrtva „nadmišljavanja praznine”. „Mozak velemajstora ne podnosi prazan prostor”, kaže. „Kada nema plana protivnika, mozak ga izmisli. A izmišljeni plan uvijek je strašniji od stvarnog, jer je savršen, beskonačan i sjedi za stolom u obliku stolice.”

Stolica je nakon pobjede, prema navodima organizatora, ostala potpuno mirna, ne pokazujući ni euforiju ni skromnost, što su promatrači protumačili kao „vrhunsku sportsku zrelost”. Ponuđena joj je medalja, no budući da nema vrat, medalja je naslonjena na naslon, gdje je, kažu, izgledala „gospodski”.

Velemajstor Otvaranje najavio je stanku od natjecateljskog šaha. „Moram preispitati sve što znam”, rekao je piscu ovih redaka. „Cijeli život učio sam napadati kraljeve, damu, topove. Nitko me nije pripremio na protivnika koji jednostavno postoji.” Do zaključenja teksta prijavio je stolicu za sljedeći turnir, ovaj put kao svog trenera, uvjeren da će od nje naučiti tajnu koju ljudski um, opterećen porivom da nešto radi, nikad neće dokučiti.